Hurija Dženet / Hurija Dženet

Hurija Dženet

 

NETKO MOJ

U promrzloj zori glasove slušam,
Strah i pomisao urušava –
Ranjene duše sluz magle obavija.

Izgnana sjena daleko od zavičaja
Tužno tumara kroz šumu bezumlja
Vjetar joj kosti šiba, nagriza sklad –
Udara u kralježnicu, ponos da slomi
– Ima li kutka čovjek glavu da skloni?!

Muškarci, žene, djeca, star i mlad
Bespućem hode, u vrtlogu patnji
Tihim jaukom titraju zrak, u nadi
Da narodi planete će podići glas.

U mutnim oblacima bol se stisla
– Može li noga hodati u tmici?
Brda jedno do drugog se zbila
– Hoće li biti preživjelih u bitci?

Planeta se ne treba ponositi
Zbog svoje šutnje i suzdržanosti,
Bližnjemu treba olakšati ovaj čas!

Ne, ja nemam ništa zajedničko
Sa ovim svijetom!
Bole me boli riba bez vode –
Hoće li sutrašnji dan dočekati spas?!

@h.dž_Alma .. :)>

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s