Nemiri / Alma Buljubasic Maglić

 
Alma Buljubasic Maglić
 
 
Nemiri
 
Osjećam i noći ove,da glas poznat me zove
u dušu strah se vraća
a srce nemir plaća..
I poslije svake sekunde ja pomislim na te
moji me snovi tebi vrate..
Zorom tako nije,snovima potpišem poraz svoj
sve suze svijeta u moju dušu se slile,a nekad!
nekad su jake bile..
Znam prolaze i noći i dani
sve će biti juče i lani,
i u meni granice postoje
u pjesmi ovoj gdje riječi su moje..
Poslušaj tiho noću kad zvijezde gostuju na nebu
u njoj se ljubavi vole
na kraju životne škole…
Samo ne prosipaj suze,
čuvaj je u snu
duša spava i sanja jedno proljeće,što joj ljubav uze..
Sve bih ja isto kušala još jednom
ljubav je vladar moga svemira,
ona je pjesma života mog
kraljica moji nemira..
Lijepa je duša čovjeka
al jedna traje dovijeka,
i ja biram njegovu stazu
neka me ne mogu
neka me mrze..
Ljubavi njihove nikada nisu same
jedan drugom pružaju svoje rame,
srca im ne boluju od tuge
za njih nema ljubavi druge..
Ostalih ima svuda,
znaš koriste i prave se ludi
ponosni budu samo ljudi.
Drugi su puni svoga bola
idem od njihovog stola,
ja samo golman sam
svog vlastitog gola..
Jer mnogi postaju zvijeri
misle da su braća,a bratstvo se u životu plaća…
Život je takav danas
dok ti se smiju u lice,bol ti u srce bace.
O!Gospodaru pomisli na nas..
 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s