OZILJENI / Marija Najthefer Popov

 
Marija Najthefer Popov
 
 
OZILJENI
 
O tebi ništa ne znam
samo planetu prepoznajem
kao tvoje boravište
i malo više Vaseljenu
i Zvezdište
kad ta tvoja reč zablista
i očara
O tebi ništa ne pitam
nije potrebno
užilio si se u mene
i lutaš
kao leptiri uznemireni
od predkomora srca
kroz komore i vene
vrat mi sputaš
sav se izvije da te skrene
nazad
da kroz reč ne izletiš
stisnem i zube
samo te usnama ljubim žedno
i jezikom okrenem
niz uzdah
pluća tobom punim
a grudi vrele
ti se razliješ
niz mene
u pupku ti ostane
poslednji kontrolisani uzdah
pa razgranaš šake
niz kukove jedre i butine bele
pa me rascvetaš
ramenima
dok me
u krošnju pretvaraš
pa mi stopala od Sunca,
vrela
Pustiš žilu da se ukoreniš
dok u cvet dugo gledaš
u ludilu pred vrisak
dal da ga mirišeš
il uzbereš za svoj rever
Na kraju posustaneš
obilno ga zaliješ
sokovima iz žila
i blistamo čvrsto upleteni
u ožiljeni stisak
O tebi ništa ne znam
osim tvoje nove adrese
na vrelini mojih čula,bivaš
oblikuješ se prema meni
ožiljeni u džungli strasti.
kao srasli.
 
marijanajtheferpopov@

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s