Srcem suosjećajnim toplim
dušu mi još snenu sobom prekrivaš,
poljupcem nježnim Dah mi životu daješ
– u zamajac svaki, ulje strasti dolijevaš.

U jutru ljubavi i ljepote žudnju budiš
koja poput jutarnje ptice u dan se vinu.
Muškarac moj u ovom jutru je savršen:
pored njega oblaci nestaše – Misao sinu!

Ne željeti ga u ovom jutru je nemoguće
– osmjehom oka, zraku sunca mi nudi…
Je li ovo najavilo nebo u noći zvijezda puno?!
Iz klopke samoće, vješto ženu u meni Budi.