NEKA TAKO BUDE ODNEGOVANO / Authors: TATJANA DEBELJAČKI, IBRAHIM HONĐO

Doc.dr.sci i Dr. Honoris Causa

Sabahudin Hadžialić

22.4.2018.g.

Sarajevo, BiH

TATJANA DEBELJAČKI

IBRAHIM HONĐO

 

NEKA TAKO BUDE ODNEGOVANO

 

Sudbina beščašća omeđila je generaciju u potrazi za smislom. Smisao potrage je bio usmjeren traženju ljudskog dostojanstva, dok je ljudsko dostojanstvo opstajalo zahvaljujući smislu vlastite opstojnosti.

Tatjana i Ibrahim su dva potpuno uobličena ljudska kapaciteta koja humanistički streme objedinjavanju ljubavi, altruizma i ciljanoj namjeri da etiku, ali i estetiku opstojnosti postave na pijadestal budućih nadanja.

Toplina naslova ove knjige dovoljno govori za sebe, nenametljivo uspijevajući na samom početku otopiti moguće predrasude čitalaca. Odnjegovati je višeslojna riječ za koju je potrebno, vrijeme, strpljenje, ali i dovoljna hrabrost u vremenu beščašća, licemjerja i hipokrizija ljudske pojavnosti.

Valovi nadahnuća nesputano reflektuju sopstvene nade, dok prolazim stazama erogenih zona (ne diraj…) u knjizi koja govori a istina jeste u fantaziji laži dok smo u nemogućnosti upoznati Boga sumnjajući u sve i svja bivajući zaključani u tijelo slikara…

Da, nije potrebno posebno izdvajati retke bilo koje pjesme, kako Tatjanjine, tako i Ibrahimove, obzirom da se pred nama rasprostire prekrasni ćilim raznovrsnih, tananih usmjerenja poetske misli.

Kada se budete vraćali njihovim pjesmama, a sigurno hoćete, nemojte zaboraviti: Nije teško pisati. Teško je znati pisati. Oboje itekako znaju… pisati. U knjizi koja govori. Nama.

 

NEKA TAKO BUDE

 

Neka bude kamen gore

i kamen dolje

i kamen na uzglavlju

i kamen pod nogama

neka zemlja bude kamenita

i oba neba kamena

na kojima nema zvijezda

ni sjaja do kamenog

neka iz kamena teče voda

čista i bistra ko suza majčina

i neka teče diljem planete

neka to bude moj zanos

koji će useliti u ljudske duše

tako da svako ćuti ljubav

i s ljubavlju diše i odiše

neka ljubav teče poput rijeka

svim ljudskim venama

i neka to bude

jedino prokletstvo čovjekovo

i neka se spominje samo čovjek

ljudskost i ljubav

i neka svako ima svega u izobilju

i neka se svako sebe sjeća

i svoga djela

i neka sve to prekrije kamen

i zaštiti od umiranja.

 

IBRAHIM HONĐO

 

ODNEGOVANO

Folkor mita

tačka na koži zemlje.

Svetluci plavi

ruke galaksije,

sintetičke boje

borbenog lica

osvajač, boliš me

sfere probijene

preko glave…

Bdenje razloži

sazvežđe žedno

udahnuše utrkuje.

Milovanje  utočište,

greh bičuje.

Odnegovano zeleno

vrištave strasti!

Žar letnje bajke.

Srešćemo se u dvorani večeri.

u zvezdanom ogrtaču?

Noć donosi kraj u vreme cvetanja.

Preko koje ulice do lavirinta?

Prošaputana zora

kuje zaveru,

vruće iza kulisa.

 

TATJANA DEBELJAČKI

 

POETIČNO HODOČAŠĆE U ISTOČNU KULTURU

Tatjana Debeljacki je svetski poznati pesnik čiji je rad preveden na više jezika. Ona je nesumnjivo majstor pisane riječi. Njene pesme su krilate ptice koje lete stranicom, a onda se zaustavljaju se s porukom, i drže pažnju čitaoca, inspirišu, prikazuju i crtaju lepe slike, omogućavajući njoj, poetesi, da koristi svoj prefinjeno pero. Tatjanino platno je cijeli svet. Ona koristi imaginarnu kameru za snimanje izuzetno lepih slika: ” Svjetiljke trepere / Na vetru lepršavi šal / Uzbuđenje magnetsko privlačenje / Mesečina zanosna mistična / U zagrljaju kozmičke energije /.”

U njenim pesmama je mirnoća; neka vrsta mira i tišine srca, …” neoprezna ponekad,/

Žudim nema i daleka!/ Obnažena, ispunjena savršenstvom, / Pohađam uživanja!!!/ Gde ima poverenja ima i radosti. / Nikad nije slikao moju strast, / Snove od boje do reči, / Bez neizvesnosti i jeze /.”

Njeno poetično hodočašće u istočnu kulturu tako je elokventno prikazano, da svako od nas oseća njene emocije, njenu žudnju i njeno “uživanje”.

Japan je tamo gde ona prestaje da gasi svoju žeđ, gde ”  Sunce obasjava polja, / Crvena zemlja /

Izrovana brazdama / Komadi suve gline./”

“Japanski duh je gospodar šume i zveri, pastir čije se stado sastoji od jelena, srna i zečeva, koji se brine o vukovima ili risovima. »

Japan je mesto gde pesnik nauči da nikada ne «odustane»; voleti i razumjeti, prihvatiti i sanjati. Pesnik udahne svež vazduh Japana, isijava sun;evu svetlost i kupa se u “trenutku svetlosti”, “ispunjen savršenošću” iz nesavršenosti i “pritiskom japanskog vazduha na licu”.

Pesma “Ima” ilustruje žudnju i prihvaćanje čuda, “nevina, žedana / još uvek čeka hleba i mleka / postavlja pitanje da li ili ne ovdje postoji božanstvena ljubav” ili “da se nikad ne pretvori u pepeo », jednostavnost ljubavi “uvek zrela kao jabuka. »

«I kada …» je upad u pukotine pesničke duše, kroz njene snove i prazninu podsvesti,  suočava se sa svojim pogledima u ogledalu i prepoznaje lažne komplimente neophodnosti.

” Baš me briga za sutrašnji dan. Tatjana se zalaže za život u sadašnjosti i ne brine šta donosi sutra, vešto je napisana u njenoj pesmi “Pero.” ” Oprostite, ali baš me briga za sutrašnji dan!

Danas, upravo danas … ”

Tatjana Debeljacki je inventivan, širokih pogleda i izuzetno dobar pisac sa magičnim darom stvaranja atmosfere. Njene pesme su bogate metaforama, epitetima i poređenjima, pokazujući tako svoj talenat i intelekt.

Ona je, nesumnjivo, zvezda na književnoj sceni.

Prof. dr Lucia Gorea, Pesnik i pisac

Nanaimo, Kanada

Sa engleskog preveo: Ibrahim Honđo

 

TOČAK STRASTI IBRAHIMA HONĐE  

sva ljepota je skrivena u očima žene” (I.H.)

Dok čovjek pretražuje duboko u svojoj duši, strepeći i nadajući se, da će se njegov svijet okretati kao kotač strasti, tu su samo skice u simbolima i nijansama na komadiću papira koje se konačno pretvaraju u kosmos sam po sebi, i u tom trenu, poezija preuzima njegov identitet. On tada postaje pjesnik, jer on zaista vjeruje “u riječ i njenu moć”.

Uvijek se dešava da nakon čitanja Ibrahimovih stihova, čitatelj neizbježno dobija utisak da je ispred pjesničke enigme. Ovdje je pjesnik koji oslobađa rasprostranjene emocije formulisane neizvesnostima, jer on njeguje ličnu i univerzalnu bol, demantujući tako put neusklađenosti, ljubav i odvratnost, nadrealno tumačenje kao Boschova slika. Njegova poezija postaje poetika suprotnosti ili šarma, imaginacija što pokriva gotovo sve sfere čovječanstva i svijeta, čovjeka i njegovog svijeta. On nastavlja da dovodi u pitanje istoriju koju su ljudi već promjenili i sumnja u njenu istinitost. Te suprotnosti mora dekodirati čitalac, koji vidi carstvo srčanih otkucaja kroz eteričnu ali i krajnju tjelesnu uzdržanost duše čovječnog pjesnika s najjačim osećanjem unutrašnjeg i spoljašnjeg sebe. Činjenica je da je u njegovoj poeziji prisutna izuzetna kreativnost; njegova poezija nije ograničena i ne ograničava čitaoca.

U ovoj kolekciji naročito je upečatljiva pjesma “PAŽLJIVO S EROGENIM ZONAMA.” Takvo upozorenje nosi najveće značenje poezije na području čula, mašte i istine. Da!

Poezija je erotična, stimuliše mozak i tijelo i sve što je inherentno ljudskom biću. Ibrahim veli:

“ne dodiruj erogene zone moje pjesme šapatom

jer mogla bi se rascvjetati na najopojnije mirise”

Da bih prikazala Honđinu svestranost, ili mogu reći senzibilitet, predlažem da uzmete minut da pročitate sve naslove. To je ABC srca: Dok abeceda ima specifičan striktan poredak, osjećanja nikada nemaju:

“neko je napravio nered u mom srcu

i duši mojoj

ne znam kako uspostaviti red

niti kako se to moglo meni dogoditi

u ovaj usnuli čas”

Kao čitateljka  primjetila sam fiksiranje sa “očima”. Mogu li to biti “oči”kao čuvari intimnih delirija duše, ili uhvaćena sva značenja zamišljena u žestini pjesničkog srčanog otkucaja? Daleko tamo, oči i dalje ostaju svete čak i nakon smrti u Ibrahimovoj formulaciji vječnosti!  Za svjetlost začetu u oku žene i strasti plamte kao vatra u djevojačkim očima. Romantičan pjesnik koji takođe može biti nabusit kada je bijesan i ogorčen nepravdom, vjeran je svojim osjećanjima,

“ne postoji drugi Bog, osim onog kojeg nosite unutar sebe i svom neznanju.”

Ibrahim Honđo nam nudi poeziju inspirisanu njegovim emocionalnim žudnjama, potragu za odgovorima pred nedohvatljivim, lucidnim putovanjima kroz razmišljanja o dilemama, poeziju koja je krhka ili slatka ili očajna ili oštra, ali uvijek vjeruje sebi. Stihovi u ovoj kolekciji ostvarili su snažnu rezoluciju kojom dozvoljava sebi da bude odan svom stilu i svrsi. Zato uđimo u srce i um Ibrahima Honđe i izađimo do okruženja koje se može videti kroz njegove oči.

 

Luz María López, Puerto Rico, January 13, 2018

Sengleskog prevela Biljana Knežević

 

Mia Knežević, o pjesmama Ibrahima Honđe u ovoj knjizi napisala je:

“Uprkos raznovrsnosti njegovih slika i tema u “Neka tako bude” isprepletano je zajedno sa univerzalnim tkivom smrtnosti i čovečnosti, na način koji je i umetnički i pun takta. Od sjajne slikovitosti do izrazitog realizma, mnoge pjesme izazivaju osećaj posmatranja detalja preko uveličavajućeg stakla, utemeljenog u stvarnosti bez obzira na pozadinu. Kada pokreće pitanja o ljubavi, vjeri, zloj kobi i gubitku nevinosti, Honđo tka bajku o ljepoti koja se može naći čak i u tragediji, u proganjajućem, a ipak i optimističnom sabiranju ljudskog stanja.

Vankuver, Januar 21, 2018

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s