PAKLENI KRUGOVI / Poem by Zlatka CRNČEC

Poem by Zlatka CRNČEC
 
 
PAKLENI KRUGOVI
 
Evo me stigla sam, tako sam rekla kao da ulazim u povijest.
Znam da niste još čuli za mene, uglavnom sam se krila
jer sam mala da ne napravim kakvu štetu.
 
U strahu su velike oči, liče na paklene krugove
iz kojih mrtvi izbacuju kretanje iskričavog svjetla.
Posve neškodljivo i bez dodira a tako apsolutno istinito.
Boli me kad zli jezici pravdu dijele.
 
Moje obličje esencijom duše kupa sjenke,
ispisuje dane, novo vrijeme. Srce mi sjaji,
penje se sve više da vrati izgubljene haljine ovog svijeta.
Stavljajući svoje dlanove u vaše ruke,
spremna sam za prijateljstvo. Nove lekcije.
 
Biste li svoje sokove podarili meni ili me radije opet umrtvili?
Nema više straha. Izašla sam iz mračne šume višom od drveća.
Toliko sam se na morala da više ništa ne boli.
 
Evo me stigla sam, tako sam i rekla.
Ono što me vodi, nije od mene.
Za ljubav beskrajnu još nisam pronašla lijeka. Štit joj je svjetlost.
Britko i sigurno osvjetljava. Vežite se, uskoro polijećemo!
 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s