Zana Coven
Besmrtnost
Urezujem riječi
U stablo vremena
Dok moja rijeka
Je puna bremena
Nevidljive zapinju
Dušom se vuku
Ka nijemom beskraju
Pružaju ruku
Negdje nekad
Ostavit će trag blijed
Jednog nemira
Tek pramen sijed
Kad dodje kraj svega
I sve prekrije suša
Ostat će nešto duboko
Visoko gore zasjat će duša