BLISKOST / Zdravka Babic

Zdravka Babic
 
 
BLISKOST
 
Uh…
Sanjala sam,
gorim u nekom zanosnom strahu
kao da me grle neke grube ruke.
 
I probudih se u znoju.
 
Sanjam…
Gospodin od plemenita soja
ukrao pjesmu moju.
 
Okrece je, prevrce je …
kao da joj lomi koske,
mjeri joj duzinu.
Recenzent je neki – kaze
I stih ne smije biti duzi
od jedne strasti!
 
Eh, on ce mi reci sta je pjesma,
pisana prije sutona rumenih
na krilu svijeta da sanja.
 
I kaze – Kakva je ovo pjesma
poput krika?
Nigdje ni rime!
Poezija to je klasika drevna!
 
O Boze!
Ne zna on sta je pjesma
ispjevana u dusku bez zracka.
On misli to je igracka il samo saka slova
tajni stihir u spomenaru ispisan u tisini.
da bude svaciji.
 
Gospodine,sto ste nepristojni?
Nije moja pjesma djevojka iz bordela!
Ona se sa dusom slaze.
 
I vidi vraze…
 
Poceo odjednom da je ljubi
nagu kao snijeg bijeli.
Imao je dragu – kaze
Mnogo mu lici na moju pjesmu.
 
Boze srece!
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s